Čast moju nameriše odbaciti. Gotovo da su nas lišili i samog razuma, kad su nam predložili da se klanjamo drvetu i kamenu, tako da se i o nama moglo reći: Čovek u časti budući ne razumede (Ps. 49; 13). Takvi su, dušo, tvoji neprijatelji; ti se, međutim, potčini Bogu. Zatim dodaje: Od Njeg
...Više
a se nadam i tome samom; tj. da ću uz Njegovu pomoć zadobiti spasenje, i da On neće dopustiti da postanem odmetnik i begunac, ili da tražim drugo gospodarstvo nad sobom. Naime, i spasenje i pomoć očekujem zato, što se u Njega uzdam. Trčahu u žeđi (žudnji). Tim putem su, kaže, trčale protivničke sile, žedneći (žudeći) da me liše časti. Ustima svojim blagosiljahu a srcem svojim proklinjahu. Govori to stoga što nas demoni, nagovarajući nas na ono što je prijatno, na taj način čine čedima prokletstva