1 Gospode, vičem k tebi, pohiti k meni, čuj glas moljenja mojega, kad vičem k tebi.
2 Nek izađe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos večernji.
3 Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, čuvaj vrata usta mojih.
6 Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i čuše riječi moje kako su blage.
7 Kao kad ko siječe i teše, tako se razletješe kosti naše do čeljusti paklenijeh.
8 Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oči moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje.
9 Sačuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji čine bezakonje.