1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve, dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreći:
2 Gospod se vrlo razgnjevi na oce vaše.
3 Zato im reci: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama.
4 Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu pređašnji proroci govoreći: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se sa zlijeh putova svojih i od zlijeh djela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod.
5 Oci vaši gdje su? i ti proroci žive li dovijeka?
6 Ali riječi moje i uredbe moje koje zapovijedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? te se oni obratiše i rekoše: kako Gospod nad vojskama bješe namislio učiniti nam prema putovima našim i po djelima našim, tako nam učini.
7 Dvadeset četvrtoga dana jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Savat, druge godine Darijeve, dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreći:
8 Vidjeh noću, a to čovjek jahaše na konju riđu, i stajaše među mirtama koje bijahu u dolu, a za njim bijahu konji riđi, šareni i bijeli.
9 I rekoh: što je ovo, gospodaru moj? A anđeo koji govoraše sa mnom reče mi: ja ću ti pokazati što je ovo.
10 Tada čovjek koji stajaše među mirtama progovori i reče: ovo su koje posla Gospod da oblaze zemlju.
11 I oni progovoriše anđelu Gospodnjemu koji stajaše među mirtama, i rekoše: mi obidosmo zemlju, i gle, sva zemlja počiva i mirna je.
12 Tada anđeo Gospodnji odgovori i reče: Gospode nad vojskama, kad ćeš se već smilovati Jerusalimu i gradovima Judinijem, na koje se gnjeviš već sedamdeset godina?
13 A Gospod odgovori anđelu koji govoraše sa mnom, dobrijem riječima, milijem riječima.
14 I reče mi anđeo koji govoraše sa mnom: viči i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: revnujem za Jerusalim i za Sion veoma.
15 I gnjevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnjevih a oni pomogoše na zlo.
16 Zato ovako veli Gospod: obratih se k Jerusalimu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže će se zategnuti preko Jerusalima.
17 Još viči i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: opet će gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod će opet utješiti Sion i opet će izabrati Jerusalim.
18 Tada podigoh oči svoje i vidjeh, i gle, četiri roga.
19 I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: što je to? A on mi reče: to su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim.
20 Potom pokaza mi Gospod četiri kovača.
21 I rekoh: šta su ti došli da rade? A on odgovori i reče: ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi dođoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu.