1 Knjiga riječi Tovita, sina Tovilijeva, sina Ananiileva, sina Aduileva, sina Gavaileva, od sjemena Asiileva, od plemena Neftalimova,

2 Koji bi zarobljen u dane Enemesara, cara asirskoga iz Tisve, što je s desne strane Kidija Neftalimova u Galileji iznad Asira.

3 Ja Tovit hodih putevima istine i pravde, sve dane života moga, i milostinje mnoge činih braći mojoj i narodu koji su hodili sa mnom u zemlju Asirsku i Nineviju.

4 I kada bijah u zemlji mojoj, u zemlji Izrailjevoj, dok sam bio mlad, sve pleme Neftalima, oca moga, odstupi od doma jerusalimskog, izabrano od svih plemena Izrailjevih da žrtvuje svim plemenima; i osveštan bi hram obitavanja Višnjemu i sazdan za sva pokoljenja vijeka.

5 I sva plemena zajedno odstupivši, žrtvovahu Vaalovoj junici, i dom oca moga Neftalima.

6 I ja sam hodih mnogo puta u Jerusalim na praznike, kao što je pisano svemu Izrailju u zapovijesti vječnoj, prvine i desetine plodova i prvostriženja imajući;

7 I davah ih sveštenicima, sinovima Aronovim na oltar, od svih plodova: desetinu sam davao sinovima Levijevim bogoslužećim u Jerusalimu, i drugu desetinu sam prodavao, i odlazio i to trošio u Jerusalimu svake godine;

8 I treću sam davao potrebitim, kao što zapovijedi Devora, mati oca moga, jer sam bio ostao siroče bez oca svoga.

9 I kad stasah, uzeh Anu ženu od otačastva našega, i rodih od nje Toviju.

10 I kad bih zarobljen, u Nineviji, sva braća moja i koji su od roda moga jedoše od hljebova mnogobožačkih;

11 A ja sačuvah dušu moju i ne jedoh,

12 Jer sam se sjećao Boga svom dušom svojom.

13 I dade Višnji blagodat i dobrotu pred Enemesarom, i postadoh njegov trgovac;

14 I idoh u Midiju i dadoh Gavailu, bratu Gavrija, u Ragama midijskim, srebra deset talanata.

15 I kada umrije Enemesar, zacari se Senahirim, sin njegov, umjesto njega, i putevi njegovi biše nepostojani, i više ne mogoh ići u Midiju.

16 I u dane Enemesara milostinje mnoge činih braći mojoj:

17 Hljebove davah gladnima i haljine moje nagima, i ako bih vidio koga od roda moga umrla, i bačena iza zidova Ninevije, pogrebao bih ga.

18 I ako bi koga ubio Senahirim car, koji bi došao bježeći iz Judeje, pogrebao bih ih tajno, jer mnoge je pobio u gnjevu svome; i tražio je car tijela i nije ih nalazio.

19 A otišavši jedan od Ninevljana, kaza caru za mene da ih sahranjujem. I sakrih se. Saznavši pak da traže da me ubiju, uplašivši se otidoh.

20 I bi razgrabljena sva imovina moja, i ne ostade mi ništa osim Ane, žene moje, i Tovije, sina moga.

21 I ne prođoše pedeset dana dok njega ne ubiše dva sina njegova; i pobjegoše na gore Ararata, i zacari se Saherdan, sin njegov, namjesto njega, i postavi Ahiahara Anaila, sina brata moga, nad svim poslovima carstva svoga i nad svom upravom.

22 I zauze se Ahiahar za mene, i dođoh u Nineviju. A Ahiahar bješe vinotočac i (čuvar) prstena i upravitelj i blagajnik, i postavi ga Saherdan drugim (iza sebe), a bio je sin brata moga.

Analiza
Pretraga