3Ja Tovit hodih putevima istine i pravde, sve dane života moga, i milostinje mnoge činih braći mojoj i narodu koji su hodili sa mnom u zemlju Asirsku i Nineviju.
4I kada bijah u zemlji mojoj, u zemlji Izrailjevoj, dok sam bio mlad, sve pleme Neftalima, oca moga, odstupi od doma jerusalimskog, izabrano od svih plemena Izrailjevih da žrtvuje svim plemenima; i osveštan bi hram obitavanja Višnjemu i sazdan za sva pokoljenja vijeka.
6I ja sam hodih mnogo puta u Jerusalim na praznike, kao što je pisano svemu Izrailju u zapovijesti vječnoj, prvine i desetine plodova i prvostriženja imajući;
7I davah ih sveštenicima, sinovima Aronovim na oltar, od svih plodova: desetinu sam davao sinovima Levijevim bogoslužećim u Jerusalimu, i drugu desetinu sam prodavao, i odlazio i to trošio u Jerusalimu svake godine;
18I ako bi koga ubio Senahirim car, koji bi došao bježeći iz Judeje, pogrebao bih ih tajno, jer mnoge je pobio u gnjevu svome; i tražio je car tijela i nije ih nalazio.
21I ne prođoše pedeset dana dok njega ne ubiše dva sina njegova; i pobjegoše na gore Ararata, i zacari se Saherdan, sin njegov, namjesto njega, i postavi Ahiahara Anaila, sina brata moga, nad svim poslovima carstva svoga i nad svom upravom.
22I zauze se Ahiahar za mene, i dođoh u Nineviju. A Ahiahar bješe vinotočac i (čuvar) prstena i upravitelj i blagajnik, i postavi ga Saherdan drugim (iza sebe), a bio je sin brata moga.