1 Ovo su riječi koje govori Mojsije svemu Izrailju s onu stranu Jordana, u pustinji, u polju prema Crvenome Moru, između Farana i Tofola i Lovona i Asirota i Dizava,

2 Jedanaest dana hoda od Horiva preko gore Sira do Kadis-Varnije.

3 A bješe četrdesete godine prvi dan jedanaestoga mjeseca, kad Mojsije kaza sinovima Izrailjevijem sve što mu bješe zapovjedio Gospod da im kaže,

4 Pošto ubi Siona cara Amorejskoga koji življaše u Esevonu, i Oga cara Vasanskoga koji življaše u Astarotu i u Edrainu.

5 S onu stranu Jordana u zemlji Moavskoj poče Mojsije kazivati ovaj zakon govoreći:

6 Gospod Bog naš reče nam na Horivu govoreći: dosta ste bili na ovoj gori.

7 Obrnite se i podignite se i idite ka gori Amorejskoj i u svu okolinu njezinu, u ravnice i u brda i u doline, i na jug i na bregove morske, u zemlju Hanansku i na Livan i do rijeke velike, rijeke Efrata.

8 Eto, dao sam vam zemlju, uđite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da će im je dati i sjemenu njihovu nakon njih.

9 I rekoh vam onda govoreći: ne mogu vas nositi sam.

10 Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih.

11 Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuću puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao.

12 Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše?

13 Dajte iz plemena svojih ljude mudre i vješte i poznate da vam ih postavim za starješine.

14 Tada mi odgovoriste i rekoste: dobro je da se učini što si kazao.

15 Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisućnike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim.

16 I zapovjedih onda sudijama vašim govoreći: saslušavajte raspre među braćom svojom i sudite pravo između čovjeka i brata njegova i između došljaka koji je s njim.

17 Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je čujem.

18 I zapovjedih vam onda sve što ćete činiti.

19 Potom otišavši od Horiva prijeđosmo svu onu pustinju veliku i strašnu, koju vidjeste, idući ka gori Amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod Bog naš, i dođosmo do Kadis-Varnije.

20 Tada vam rekoh: dođoste do gore Amorejske, koju nam daje Gospod Bog naš.

21 Gle, dao ti je Gospod Bog tvoj tu zemlju, idi i uzmi je, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih; ne boj se, i ne plaši se.

22 A vi svi dođoste k meni i rekoste: da pošljemo ljude pred sobom da nam uhode zemlju, i da nam jave za put kojim ćemo ići i za gradove u koje ćemo doći,

23 I to mi bi po volji, i uzeh između vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga;

24 I oni se podigoše i izašavši na goru dođoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju;

25 I nabraše roda one zemlje i donesoše nam, i javiše nam govoreći: dobra je zemlja, koju nam daje Gospod Bog naš.

26 Ali ne htjeste ići nego se suprotiste zapovijesti Gospoda Boga svojega.

27 I vikaste u šatorima svojim govoreći: mrzi na nas Gospod, zato nas izvede iz zemlje Misirske, da nas da u ruke Amorejcima i da nas potre.

28 Kuda da idemo? braća naša uplašiše srce naše govoreći: narod je veći i viši od nas, gradovi su veliki i ograđeni do neba, pa i sinove Enakove vidjesmo ondje.

29 A ja vam rekoh: ne plašite se i ne bojte ih se.

30 Gospod Bog vaš, koji ide pred vama, on će se biti za vas onako kako vam je učinio u Misiru na vaše oči,

31 I u pustinji, gdje si vidio kako te je nosio Gospod Bog tvoj, kao što čovjek nosi sina svojega, cijelijem putem kojim ste išli dokle dođoste do ovoga mjesta.

32 Ali zato opet ne vjerovaste Gospodu Bogu svojemu,

33 Koji iđaše pred vama putem tražeći vam mjesto gdje biste stali, iđaše noću u ognju da vam svijetli putem kojim biste išli, a danju u oblaku.

34 I ču Gospod glas riječi vaših, i razgnjevi se i zakle se govoreći:

35 Nijedan od ovoga roda zloga neće vidjeti ove dobre zemlje, za koju se zakleh da ću dati vašim ocima,

36 Osim Haleva sina Jefonijina; on će je vidjeti, i njemu ću dati zemlju po kojoj je išao, i sinovima njegovijem, jer se sasvijem držao Gospoda.

37 Pa i na mene se razgnjevi Gospod s vas; i reče: ni ti nećeš ući onamo.

38 Isus sin Navin, koji te služi, on će ući onamo, njega utvrdi; jer će je on razdijeliti sinovima Izrailjevijem u našljedstvo.

39 A djeca vaša, za koju rekoste da će postati roblje, sinovi vaši, koji danas ne znaju ni šta je dobro ni šta je zlo, oni će ući onamo, i njima ću je dati i oni će je naslijediti.

40 Vi pak vratite se i idite u pustinju k Crvenome Moru.

41 A vi odgovoriste i rekoste mi: sagriješismo Gospodu; ići ćemo i bićemo se sasvijem kako nam je zapovjedio Gospod Bog naš. I uzevši svaki svoje oružje htjeste izaći na goru.

42 A Gospod mi reče: kaži im: ne idite i ne bijte se, jer nijesam među vama, da ne izginete pred neprijateljima svojim.

43 I ja vam rekoh; ali ne poslušaste, nego se oprijeste zapovijesti Gospodnjoj, i navaliste na goru.

44 Tada izidoše pred vas Amoreji, koji sjeđahu u onoj planini, i pognaše vas kao što čine pčele, i pobiše vas na Siru pa do Orme.

45 I vrativši se plakaste pred Gospodom, ali Gospod ne posluša glasa vašega niti okrete uha svojega k vama.

46 I ostadoste u Kadisu dugo vremena dokle ondje stajaste.

Analiza
Pretraga