1 Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom.

2 Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!

3 Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti.

4 Ljubiš svakojake riječi od pogibli, i jezik lukav.

5 Toga radi Bog će te poraziti sasvijem, izbaciće te i iščupaće te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh.

6 Vidjeće pravednici i pobojaće se, i potsmijevaće mu se:

7 Gle čovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u veličinu bogatstva svojega i utvrđivaše se zloćom svojom.

8 A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka.

9 Dovijeka ću hvaliti tebe, jer dobro činiš, i uzdaću se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.