1 Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja.

2 Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!

3 Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;

4 Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.

5 Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda.

6 Neprijatelju nesta mačeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.

7 Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj.

8 On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo.

9 Gospod je utočište ubogome, utočište u nevolji.

10 U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!

11 Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;

12 Jer on osvećuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh.

13 Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh,

14 Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.

15 Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova.

16 Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.

17 Vratiće se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga;

18 Jer neće svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neće nigda poginuti.

19 Ustani, Gospode, da se ne posili čovjek, i da prime narodi sud pred tobom.

20 Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.

Analiza
Pretraga