1 Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanđelje Božije,

2 Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima

3 O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,

4 A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu,

5 Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga;

6 Među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu,

7 Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.

8 Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.

9 Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanđelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka,

10 Moleći se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama;

11 Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje,

12 To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom.

13 Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta htio da vam dođem, pa bih zadržan doslije, da i među vama imam kakav plod, kao i među ostalijem neznabošcima.

14 Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima.

15 Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanđelje.

16 Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku.

17 Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će od vjere živ biti.

18 Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.

19 Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio;

20 Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.

21 Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.

22 Kad se građahu mudri, poludješe,

23 I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova.

24 Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u nečistotu, da se pogane tjelesa njihova među njima samima;

25 Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin.

26 Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno.

27 Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi.

28 I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja,

29 Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti;

30 Šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,

31 Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi.

32 A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.

Analiza
Pretraga