1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu.

2 Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;

3 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.

4 Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge.

5 Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.

6 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.

7 Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.

8 Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.

9 Postavio si među, preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju.

10 Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode.

11 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeđu svoju.

12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.

13 Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.

14 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist čovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.

15 I vino veseli srce čovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce čovjeku krijepi.

16 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.

17 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.

18 Gore visoke divokozama, kamen je utočište zečevima.

19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.

20 Stereš tamu, i biva noć, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;

21 Lavovi riču za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.

22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.

23 Izlazi čovjek na posao svoj, i na rad svoj do večera.

24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.

25 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;

26 Tu lađe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.

27 Sve tebe čeka, da im daješ piću na vrijeme.

28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.

29 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se.

30 Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.

31 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!

32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.

33 Pjevaću Gospodu za života svojega; hvaliću Boga svojega dok sam god.

34 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliću se o Gospodu.

35 Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!

Analiza
Pretraga