1 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on će me uslišiti.

2 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noću je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neće da se utješi.

3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.

4 Držim oči svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.

5 Prebrajam stare dane i godine od vijekova.

6 Opominjem se pjesama svojih noću; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:

7 "Zar će se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neće više ljubiti?

8 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i riječ se prekinula od koljena na koljeno?

9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrđe svoje?"

10 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.

11 Pamtim djela Gospodnja; pamtim pređašnje čudo tvoje.

12 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;

13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?

14 Ti si Bog, koji si činio čudesa, pokazivao silu svoju među narodima;

15 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.

16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.

17 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje lećahu.

18 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.

19 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.

20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.

Analiza
Pretraga