9 Jer svi oni, prezrevši patnje do same smrti, pokazaše da razum nadvladava strasti.
13 Istražujemo, dakle, da li je razum samovladatelj (αυτοκράτωρ) nad strastima.
16 Mudrost (σοφία) pak jeste poznanje (γνώσις) božanskih i čovečanskih stvari i njihovih uzroka.
19 Α glavnija od svih je razboritost, iz koje upravo razum vlada nad strastima.
21 A mnoge su posledice strasti (posledične strasti) i oko zadovoljstva i oko bola.
22 A ispred zadovoljstva je želja (επιθυμία), a posle zadovoljstva je radost (χαρά).
23 A pre bola je strah (φόβος), a posle bola žalost (λύπη).
24 Gnjev je zajednička strast zadovoljstva i bola, ako neko shvati (zamisli) da je u njega upao.
31 A celomudrenost je vladanje (επικράτεια) nad željama (pohotama).
32 A od želja jedne su duševne, a druge telesne; a nad obadvoma vidi se da razum vlada.