1 Bog koji je negda mnogo puta i različnijem načinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina,

2 Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori.

3 Koji budući sjajnost slave i obličje bića njegova, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola veličine na visini,

4 I toliko bolji posta od anđela koliko preslavnije ime od njihova dobi.

5 Jer kome od anđela reče kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin.

6 I opet uvodeći prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anđeli Božiji.

7 Tako i anđelima govori: koji čini anđele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.

8 A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga.

9 Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti većma od drugova tvojijeh.

10 I opet: ti si, Gospode, u početku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:

11 Ona će proći, a ti ostaješ: i sva će ostarjeti kao haljina,

12 I savićeš ih kao haljinu, i izmijeniće se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neće nestati.

13 A kome od anđela reče kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?

14 Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji će naslijediti spasenije?