1 Gospode! ti me kušaš i znaš.

2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;

3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.

4 Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš.

5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.

6 Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.

7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?

8 Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si.

9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:

10 I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.

11 Da rečem: da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene.

12 Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.

13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.

14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.

15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.

16 Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.

17 Kako su mi nedokučljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!

18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.

19 Da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.

20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.

21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?

22 Punom mrzošću mrzim na njih; neprijatelji su mi.

23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.

24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječni.

Analiza
Pretraga