1 Od starješine Gaju ljubaznome, kojega ja ljubim vaistinu.

2 Ljubazni! molim se Bogu da ti u svemu bude dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro.

3 Obradovah se vrlo kad dođoše braća i posvjedočiše tvoju istinu, kako ti u istini živiš.

4 Nemam veće radosti od ove da čujem moja djeca u istini da hode.

5 Ljubazni! vjerno radiš što činiš braći i gostima,

6 Koji posvjedočiše tvoju ljubav pred crkvom; i dobro ćeš učiniti ako ih spremiš kao što treba pred Bogom.

7 Jer imena njegova radi iziđoše ne primivši ništa od neznabožaca.

8 Mi smo dakle dužni primati takove, da budemo pomagači istini.

9 Ja pisah crkvi; ali Diotref, koji želi da bude najstariji među njima, ne prima nas.

10 Zato, ako dođem, spomenuću njegova djela koja tvori ružeći nas zlijem riječima; i nije mu to dosta, nego sam braće ne prima, i zabranjuje onima koji bi htjeli da ih primaju, i izgoni ih iz crkve.

11 Ljubazni! ne ugledaj se na zlo, nego na dobro: koji dobro čini od Boga je, a koji zlo čini ne vidje Boga.

12 Dimitriju svjedočiše svi, i sama istina; a i mi svjedočimo; i znate da je svjedočanstvo naše istinito.

13 Mnogo imadoh da pišem; ali neću mastilom i perom da ti pišem;

14 Nego se nadam da ću te skoro vidjeti, i iz usta govoriti.

15 Mir ti! pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje po imenu. Amin.