1 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.

2 Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,

3 Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.

4 Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše;

5 Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;

6 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.

7 I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.

8 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!

9 Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.

10 Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožđe;

11 Jer ne slušaše riječi Božijih, i ne mariše za volju višnjega.

12 On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože.

13 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;

14 Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.

15 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!

16 Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.

17 Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje.

18 Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i dođoše do vrata smrtnijeh.

19 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.

20 Posla riječ svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.

21 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!

22 I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!

23 Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,

24 Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini.

25 Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,

26 Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;

27 Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.

28 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove.

29 On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.

30 Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.

31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!

32 Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!

33 On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,

34 Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj.

35 On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,

36 I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;

37 Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.

38 Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.

39 Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.

40 On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.

41 On izvlači ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.

42 Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.

43 Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.

Analiza
Pretraga