1 Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.

2 Ti si najljepši između sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.

3 Pripaši, junače, uz bedru svoju mač svoj, čast svoju i krasotu svoju.

4 I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica će tvoja pokazati čudesa.

5 Oštre su strijele tvoje; narodi će pasti pod vlast tvoju; prostrijeliće srca neprijatelja carevijeh.

6 Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice.

7 Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.

8 Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele.

9 Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu.

10 Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega.

11 I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.

12 Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti.

13 Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena.

14 U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine.

15 Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev.

16 Mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima po svoj zemlji.

17 Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom će te slaviti narodi vavijek vijeka.

Analiza
Pretraga