1 Ljubiću te, Gospode, krjeposti moja,

2 Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utočište moje!

3 Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.

4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.

5 Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne.

6 U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju.

7 Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.

8 Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.

9 Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.

10 Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.

11 Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh.

12 Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.

13 Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.

14 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.

15 I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.

16 Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike.

17 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene.

18 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.

19 Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.

20 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za čistotu ruku mojih dariva me.

21 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,

22 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.

23 Bih mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svojega.

24 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih pred očima njegovima.

25 Sa svetima postupaš sveto, s čovjekom vjernim vjerno,

26 S čistim čisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.

27 Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oči ponosite ponižavaš.

28 Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju.

29 S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skačem preko zida.

30 Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju.

31 Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?

32 Ovaj Bog opasuje me snagom, i čini mi vjeran put.

33 Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.

34 Uči ruke moje boju, i mišice moje čini da su luk od mjedi.

35 Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja čini me velika.

36 Ti širiš korak moj, te se ne spotiču noge moje.

37 Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraćam se dok ih ne istrijebim.

38 Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.

39 Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.

40 Neprijatelja mojih pleći ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje.

41 Oni viču, ali nema pomagača, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.

42 Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.

43 Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuđim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi.

44 Po samome čuvenju slušaju me, tuđini pokorni su mi.

45 Tuđini blijede, dršću u gradovima svojim.

46 Živ je Gospod, i da je blagosloven branič moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,

47 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,

48 Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od čovjeka žestoka izbavlja me!

49 Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,

50 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i činiš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.

Analiza
Pretraga