1 A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,

2 Trećega dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.

3 I reče mu David: otkuda ideš? A on mu reče: iz okola Izrailjskoga utekoh.

4 A David mu reče: šta bi? kaži mi. A on reče: narod pobježe iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.

5 A David reče momku koji mu donese glas: kako znaš da je poginuo Saul i sin mu Jonatan?

6 A momak koji mu donese glas reče: slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.

7 A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: evo me.

8 A on mi reče: ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.

9 A on mi reče: pristupi k meni i ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni.

10 I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu.

11 Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim.

12 I ridaše i plakaše, i postiše do večera za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevijem što izgiboše od mača.

13 I reče David momku koji mu donese glas: odakle si? A on reče: ja sam sin jednoga došljaka Amalika.

14 Reče mu David: kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?

15 I dozva David jednoga između momaka svojih i reče: hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umrije.

16 I reče mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedočiše na te govoreći: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega.

17 Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem,

18 I izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi istinitoga:

19 Diko Izrailjeva! na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci?

20 Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kćeri Filistejske i da ne igraju kćeri neobrezanijeh.

21 Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit s junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.

22 Bez krvi pobijenijeh i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je mač Saulov dolazio natrag prazan.

23 Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni na smrti se ne rastaviše; lakši od orlova bijahu.

24 Kćeri Izrailjeve! plačite za Saulom, koji vas je oblačio u skerlet lijepo, i kitio vas zlatnijem zakladima po haljinama vašim.

25 Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!

26 Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.

27 Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!

Analiza
Pretraga