Prema Teodoritu, Gospod kostima naziva Svoje apostole, budući da oni utvrđuju i ukrepljuju duhovno telo Njegove Crkve, kao što kosti učvršćuju veštastveno telo. Prema rečima teksta, oni su se rasuli u vreme Njegovog stradanja (v. Mt. 26; 56).
di koja se razliva po ravnici. Osim toga, svete dogme Crkve su kosti premudrosti, i zakon je Jevrejima zabranjivao da se one narušavaju u vreme Pashe, jer je rečeno: Kosti da mu (pashalnom jagnjetu) ne prelomite (2. Mojs. 12; 46). Posta srce moje kao vosak topljen – ovo je izraz svojstven jadikovanju, budući da je napisano: Poče se žalostiti i tugovati (Mt. 26; 37). Jadikuje zbog jevrejskog naroda i zbog izdajnika, jer su svojim bezbožništvom prema Njemu same sebe bacili u propast