1 Simon, Onijin sin, sveštenik veliki, on za života svoga popravi dom (Gospodnji) i u dane svoje utvrdi Hram;

2 Njime bi utemeljen visoki dvostruki (zid), visoka kula ograde hramovne.

3 U dane njegove bi izgrađena vodohranilnica, jama razmjere (mjedenog) „mora” (za žrtvenik);

4 On je čuvao narod svoj od pada i utvrdio grad pri opsadi.

5 Kako se on proslavi zajednicom sa narodom pri izlasku iza zavjese doma (Gospodnjeg):

6 Kao zvijezda jutarnja među oblacima, kao puni mjesec u danima,

7 Kao sunce obasjavajući hram Višnjega i kao duga svijetleća oblacima slave,

8 Kao cvijet ružin u proljećnje dane, kao krin na izvoru vode, kao izdanak livanov u dane žetve,

9 Kao oganj i livan na ognjištu, kao sasud zlatni iskovan, ukrašen raznolikim dragim kamenjem,

10 Kao maslina na kojoj rude plodovi i kao kiparis koji se uzdiže oblacima.

11 Svojim odijevanjem haljine slave i oblačenjem svojim u savršenstvo pohvale, uzlaženjem žrtveniku Svetoga - on proslavi odeždu svetinje.

12 Primanjem pak djelova (žrtve) iz ruku sveštenika i sam stavši pored ognjišta žrtvenoga, a oko njega vijenac braće, kao vlastar kedarski na Livanu opkoliše ga poput grana finiksovih;

13 I svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, i prinos Gospodnji u rukama njihovim, pred svim sabranjem Izrailjevim,

14 I punoća sveštenoslužitelja za oltarima na ukrašenje (žrtvo) prinosa Višnjega Svedržitelja,

15 On ispruži prema žrtvenoj čaši ruku svoju, i proli od krvi grožđa i izli u temelje žrtvenika miris miomira Višnjem Svecaru.

16 Tada kliknuše sinovi Aronovi, trubama kovanim zatrubiše, uslišan učiniše glas veliki na spomen pred Višnjim.

17 Onda sav narod zajedno pohita i padoše ničice na zemlju da se poklone Gospodu svome, Svedržitelju Bogu Višnjemu;

18 I hvališe Ga psalmopojci glasovima svojim, izobilnim glasom usladi se pojanje:

19 I pomoli se narod Gospodu Višnjemu molitvom pred Milostivim, sve dok se ne savrši ljepota Gospodnja, i tako službu svoju završiše.

20 Tada sišavši podiže ruke svoje na sve sabranje sinova Izrailjevih, da dade blagoslov Gospodnji s usana svojih i Imenom Njegovim da se pohvali;

21 I ponoviše sa poklonjenjem da prime blagoslov od Višnjega.

22 Pa sada blagoslovite Boga svih koji jedini tvori velika (djela) svuda, koji uzvisuje dane naše od materice i tvori sa nama po milosti svojoj.

23 Neka nam On dade veselje srca i neka bude mir u danima našim, u Izrailju po danima vijeka;

24 Neka ostavi na nama milost Njegovu i u dane svoje neka nas izbavi.

25 Dva naroda omrznu duša moja i treći - koji nije narod:

26 One koji sjede na Gori Samarijskoj i Filistejce i narod bezumni koji stanuje u Sikimima.

27 Nauku razuma i znanja zapisa u knjizi ovoj Isus Sin Sirahov, Eleazar Jerusalimljanin, koji izli premudrost iz srca svoga.

28 Blažen je onaj koji se po ovome vlada, i koji stavi ovo u srce svoje biće premudar.

29 Jer ako ovo tvori, sve će mu biti moguće zato što je svjetlost Gospodnja - put njegov.