1 I ustade Ilija prorok kao oganj i riječ njegova kao svijeća je gorela;

2 Koja navede na njih glad i revnošću svojom umali (broj) njihov;

3 Riječju Gospodnjom zadrža nebo i tako nizvede triput oganj.

4 Kako si se proslavio, Ilija, čudesima svojim, i ko se može pohvaliti da je sličan tebi?

5 Ti koji si podigao mrtvaca iz smrti i iz ada riječju Višnjega;

6 Koji si nizveo careveu propast i proslavljene sa postelje njihove;

7 Koji si slušao na Sinaju izobličenje i na Horivu sudove osvete;

8 Ti koji pomazuješ careve radi kažnjavanja i proroke, nasljednike njihove,

9 Ti koji si se vaznio vihorom ognjenim na kolesnici konja ognjenih;

10 Ti koji si prednaznačen za izobličenja do vremena, da utoliš gnjev prije jarosti, da obratiš srce oca prema sinu i vaspostaviš plemena Jakovljeva.

11 Blaženi su oni koji su te vidjeli i koji su se ljubavlju upokojili; a i mi ćemo životom živjeti.

12 Ilija, kad je vihorom bio sakriven, Jelisej se ispuni duha njegovog; i u danima svojim ne pokoleba se od knezova i ne zagospodari njime niko.

13 Nijedna riječ nije ga prevazišla i pri upokojenju prorokova tijelom svojim;

14 I u životu svome učini čudesa, i do končine bila su divna djela njegova.

15 Svim ovim ne pokaja se narod i ne odstupiše od grijeha svojih, sve dok ne biše daleko odvedeni iz zemlje svoje i dok se ne rasejaše po svoj zemlji.

16 I ostade malo naroda i knez u domu Davidovu. Neki od njih činiše što je bogougodno, a neki umnožiše grijehe.

17 Jezekija utvrdi grad svoj i uvede posred njega vodu, iskopa željezom kamenu ivicu i sagradi bunare za vodu,

18 U dane njegove podiže se Senahirim i posla Rapsaka, i ovaj krenu: I podiže ruku svoju na Sion i mnogo se hvaljaše u gordosti svojoj.

19 Tada se pokrenuše srca i ruke njihove i potrese ih bol, kao onu koja rađa.

20 I prizvaše Gospoda milostivoga ispruživši ruke svoje k Njemu. I Sveti sa neba brzo ih usliša i izbavi ih rukom Isaije.

21 Porazi vojsku asirsku i istrijebi ih Anđeo Njegov.

22 Jer Jezekija je činio ono što je ugodno Gospodu i krjepko se držao puteva Davida, oca svojega, koje je zapovijedao Isaija prorok, veliki i vjerni u viđenjima svojim.

23 U dane njegove povrati se sunce nazad i pridodade caru život.

24 Duhom velikim on je vidio krajnju budućnost i utješio one koji su tugovali na Sionu.

25 Dovijeka je ukazao na ono što će se dogoditi i na skrivene (stvari) prije negoli će se zbiti.

Analiza
Pretraga