1 Veličanstvo visine, tvrđa čistote, vid neba u viđenju slave!
2 Sunce pojavom postaje vjesnik pri izlasku sasud čudesan, djelo Višnjega.
3 U podnevnom zenitu svome isušuje zemlju, i žezi njegovoj ko se može suprotstaviti?
5 Veliki je Gospod koji ga je stvorio, po riječima Njegovim ono hita putem (svojim).
6 I mjesec je po svemu u vrijeme svoje pokazatelj vremena i znak vijeka;
7 Od mjeseca je znak praznika, (on je) svjetilo koje se umanjuje na kraju.
9 Ljepota neba slava je zvijezda, ukras koji sija na visinama Gospodnjim:
10 U riječima Svetoga staće po činu i neće oslabiti na stranama svojim.
11 Pogledaj dugu i blagoslovi Stvoritelja njenog, izuzetno divnu u odsjajima svojim;
12 Opasa nebo krugom slave, ruke Višnjega rasprostriješe je.
13 Zapoviješću Njegovom brzo pada snijeg, On ubrzava munju sudbe svoje:
14 Zato se otvoriše riznice i izletješe oblaci kao ptice;
15 Veličanstvom svojim dade silu oblacima, i rasprsnu se kamenje od grada;
16 Pojavom Njegovom pokrenuće gore, voljom Njegovom dunuće jug;
17 Glas groma Njegovog porazi zemlju, i provala oblaka od sjeverca, i kovitlac vjetra.
19 I slanu kao so na zemlju izliva; ona smrznuta, postaje oštroigličava.
21 Progutaće gore i pustinju sagorjeti i spaliti travu kao oganj.
22 Lijek skori za sve biva magla, rosa koja se javlja, osvježuje od žege.
23 Mišlju svojom (Gospod) razdvoji bezdan i zasadi u njemu ostrva.
24 Koji plove po moru, pričaju o opasnosti njegovoj, i slušanjem ušiju naših divimo se:
25 I ondje su čudna i divna djela, svake vrste životinje, stvorenja kitova.
26 Radi Njega miomiriše anđeo Njegov, i riječju Njegovom sve se objedinjuje.
28 Slaveći ga, otkud nam snaga? Jer On je veliki, iznad svih djela svojih.
29 Strašan je Gospod i veoma veliki, i čudesna je moć Njegova.
31 Ko je Njega vidio, pa da ispriča? I ko će Ga veličati onako kakav jeste?
32 Mnogo je skrivenoga što je više od ovoga, jer malo smo vidjeli djela Njegovih;