2 Tada zavapi narod k Mojsiju, a Mojsije se pomoli Gospodu, i ugasi se oganj.
3 I prozva se ono mjesto Tavera, jer se raspali na njih oganj Gospodnji.
5 Opomenusmo se riba što jeđasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnoga i bijeloga.
6 A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našima.
7 A mana bješe kao sjeme korijandrovo, a boja mu bješe kao boja u bdela.
9 I kad padaše rosa po okolu noću, padaše s njom i mana.
13 Otkuda meni mesa da dam svemu ovom narodu? jer plaču preda mnom govoreći: daj nam mesa da jedemo.
14 Ne mogu ja sam nositi svega naroda ovoga, jer je teško za mene.
19 Nećete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana;
27 I dotrča momak, te javi Mojsiju govoreći: Eldad i Modad prorokuju u okolu.
30 Potom se vrati Mojsije u oko sa starješinama Izrailjevijem.
34 I prozva se ono mjesto Kivrot-Atava jer ondje ukopaše narod koji se bješe polakomio.
35 I pođe narod od Kivrot-Atave u Asirot, i stadoše u Asirotu.