4 Pa reče Moav starješinama Madijanskim: sada će ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak sin Seforov bješe u ono vrijeme car Moavski.
5 I posla poslanike k Valamu sinu Veorovu u Faturu, koja je na rijeci u zemlji naroda njegova, govoreći: evo narod izide iz Misira, evo prekrilio je zemlju, i stoji prema meni.
6 Nego hodi, prokuni mi ovaj narod, jer je jači od mene, eda bih mu odolio i pobio ga ili istjerao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biće blagosloven, a koga prokuneš biće proklet.
18 A Valam odgovori i reče slugama Valakovijem: da mi da Valak kuću svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti riječi Gospoda Boga svojega da učinim što malo ili veliko.
23 A kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem mačem u ruci, svrnu magarica s puta i pođe preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put.