1 I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim.

2 One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovijem.

3 I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja.

4 I reče Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja.

5 I reče Mojsije sudijama Izrailjevijem: pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora.

6 I gle, jedan između sinova Izrailjevijeh dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka.

7 A kad to vidje Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku;

8 I uđe za čovjekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, čovjeka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija među sinovima Izrailjevijem.

9 I izgibe ih od te pogibije dvadeset i četiri tisuće.

10 Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:

11 Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnjev moj od sinova Izrailjevijeh otvorivši revnost za me među njima, da ne bih istrijebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj.

12 Zato mu kaži: evo dajem mu svoj zavjet mirni.

13 I imaće on i sjeme njegovo nakon njega zavjet sveštenstva vječnoga, jer revnova za Boga svojega i očisti sinove Izrailjeve.

14 A čovjeku Izrailjcu ubijenome, koji bi ubijen s Madijankom, bješe ime Zamrije sin Salmonov, knez od doma oca svojega od plemena Simeunova.

15 A ubijenoj ženi Madijanci bješe ime Hazvija kći Sura kneza narodnoga u domu oca svojega među Madijancima.

16 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

17 Zavojštite na Madijance, i bijte ih;

18 Jer oni zavojštiše na vas prijevarama svojim, i prevariše vas Velfegorom i Hazvijom kćerju kneza Madijanskoga, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja dođe s Fegora.

Analiza
Pretraga