2 Stani na vratima doma Gospodnjega, i oglasi ondje ovu riječ, i reci: čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodu.
12 Nego idite sada na moje mjesto, koje je bilo u Silomu, gdje namjestih ime svoje ispočetka, i vidite što sam mu učinio za zloću naroda svojega Izrailja.
14 Zato ću učiniti tomu domu, koji se zove mojim imenom, u koji se vi uzdate, i ovomu mjestu, koje dadoh vama i ocima vašim, kao što sam učinio Silomu.
18 Sinovi kupe drva, a ocevi lože oganj, i žene mijese tijesto, da peku kolače carici nebeskoj, i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene dražili.
20 Zato ovako govori Gospod Gospod: gle, gnjev moj i jarost moja izliće se na ovo mjesto, na ljude i na stoku i na drveta poljska i na rod zemaljski, i raspaliće se, i neće se ugasiti.
23 Nego im ovo zapovjedih govoreći: slušajte glas moj i biću vam Bog i vi ćete mi biti narod, i idite svijem putovima koje vam zapovjedih, da bi vam dobro bilo.
31 I sagradiše visine Tofetu, koji je u dolini sina Enomova, da sažižu sinove svoje i kćeri svoje ognjem, što nijesam zapovjedio niti mi je došlo na um.
32 Zato evo, idu dani, veli Gospod, kad se više neće zvati Tofet ni dolina sina Enomova, nego dolina krvna, i pogrebavaće se u Tofetu, jer neće biti mjesta.
34 I učiniću, te će iz gradova Judinijeh i s ulica Jerusalimskih nestati glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina; jer će zemlja opustjeti.