1 Riječ koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju Haldejsku preko Jeremije proroka.

2 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.

3 Jer se narod podiže na nj sa sjevera, koji će mu zemlju opustiti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobjeći će i otići.

4 U te dane i u to vrijeme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svojega.

5 Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: hodite, sjedinimo se s Gospodom zavjetom vječnijem, koji se ne zaboravlja.

6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.

7 Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: nećemo biti krivi, jer zgriješiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadu otaca njihovijeh.

8 Bježite iz Vavilona i izidite iz zemlje Haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.

9 Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraćaju se prazne.

10 I zemlja će se Haldejska oplijeniti, svi koji će je plijeniti nasitiće se, govori Gospod.

11 Jer se veseliste, jer se radovaste plijeneći moje našljedstvo; jer bješnjeste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.

12 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postidje se; evo biće pošljednja među narodima, pustinja, zemlja suha i pustoš.

13 Od gnjeva Gospodnjega neće se u njoj živjeti, nego će sva opustjeti; ko god prođe mimo Vavilon, čudiće se i zviždaće radi svijeh rana njegovijeh.

14 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, strijeljajte ga, ne žalite strijela; jer je sagriješio Gospodu.

15 Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja; osvetite mu se; kako je činio, onako mu učinite.

16 Istrijebite iz Vavilona sijača i onoga koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikova neka se vrati svaki svome narodu, i svaki u svoju zemlju neka bježi.

17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najprije ga jede car Asirski, a poslije mu kosti izlomi Navuhodonosor car Vavilonski.

18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja ću pohoditi cara Vavilonskoga i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara Asirskoga.

19 I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.

20 U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i grijesi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.

21 Izidi na zemlju Meratajimsku i na stanovnike Fekodske; zatri i istrijebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovjedim.

22 Vika je ubojna u zemlji i polom velik.

23 Kako se slomi i skrši malj cijele zemlje? kako Vavilon posta čudo među narodima?

24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.

25 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gnjeva svojega; jer je to djelo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji Haldejskoj.

26 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njezine; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka.

27 Pokoljite mačem sve teoce njezine, neka siđu na zaklanje; teško njima! jer dođe dan njihov, vrijeme pohođenja njihova.

28 Čuje se glas onijeh koji bježe i koji utekoše iz zemlje Vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našega, osvetu dvora njegova.

29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u oko prema njemu unaokolo da ne uteče nijedan, platite mu po djelima njegovijem; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot svecu Izrailjevu.

30 Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovijem, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.

31 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vrijeme da te pohodim.

32 Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovijem, i spaliće svu okolinu njegovu.

33 Ovako veli Gospod nad vojskama: sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinijem; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.

34 Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske.

35 Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike Vavilonske i na knezove njegove i na mudarce njegove.

36 Mač na laže njegove, i poludjeće; mač na junake njegove, i prepašće se.

37 Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mješavinu što je usred njega, i postaće kao žene; mač na blago njegovo, i razgrabiće se.

38 Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnijeh bogova luduju.

39 Zato će se ondje nastaniti divlje zvijeri i buljine, i sove će ondje stanovati; i neće se naseliti dovijeka i neće se u njoj živjeti nigda.

40 Kao kad Gospod zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko ondje naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovječji.

41 Evo, narod će doći sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.

42 Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjma, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri Vavilonska.

43 Car Vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.

44 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan silnoga; ali ću ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviću nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko će se preti sa mnom? i koji će mi pastir odoljeti?

45 Zato čujte namjeru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli njegove što je smislio za zemlju Haldejsku; zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opustiti stan s njima.

46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.

Analiza
Pretraga