1 Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali ću progovoriti o sudovima tvojim. Zašto je put bezbožnički srećan? zašto žive u miru svi koji čine nevjeru?
3 Ali, Gospode, ti me poznaješ, razgledaš me i okušao si srce moje kako je prema tebi; odvuci ih kao ovce na klanje, i pripravi ih za dan kad će se ubiti.
5 Kad si trčao s pješcima pa te umoriše, kako ćeš se utrkivati s konjma? i kad ti je tako u zemlji mirnoj, u koju se uzdaš, šta ćeš činiti kad ustane Jordan?
12 Na sva visoka mjesta po pustinji doći će zatirači; jer će mač Gospodnji proždirati od jednoga kraja zemlje do drugoga, neće biti mira nijednom tijelu.
14 Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji diraju našljedstvo što dadoh narodu svojemu Izrailju: evo, ja ću ih počupati iz zemlje njihove, i dom Judin iščupaću isred njih.
16 I ako dobro nauče putove naroda mojega, da se zaklinju mojim imenom: tako da je živ Gospod! kao što su oni učili moj narod da se kune Valom, tada će se sazidati usred naroda mojega.