2 Ako i govore: tako da je živ Gospod! opet se krivo kunu.
4 I ja rekoh: siromasi su, ludo rade, jer ne znaju puta Gospodnjega, zakona Boga svojega.
8 Jutrom su kad ustaju kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjega svojega.
9 Zato li neću pohoditi? veli Gospod, i duša moja neće li se osvetiti takom narodu?
11 Jer me sasvijem iznevjeri dom Izrailjev i dom Judin, veli Gospod.
12 Udariše u bah Gospodu i rekoše: nije tako, neće nas zlo zadesiti, i nećemo vidjeti mača ni gladi.
13 A ti proroci otići će u vjetar, i riječi nema u njima, njima će biti tako.
16 Kojemu je tul kao grob otvoren, svi su jaki.
18 Ali ni tada, veli Gospod, neću vas sasvijem zatrti.
20 Javite ovo u domu Jakovljevu, i oglasite u Judi, govoreći:
21 Čujte ovo, ludi i bezumni narode, koji imate oči a ne vidite, koji imate uši a ne čujete.
23 Ali je u naroda ovoga srce uporno i nepokorno; otstupiše i otidoše.
25 Bezakonja vaša odvraćaju to, i grijesi vaši odbijaju dobro od vas.
27 Kao krletka puna ptica tako su kuće njihove pune prijevare; zato postaše veliki i obogatiše.
29 Zato li neću pohoditi? veli Gospod, i duša moja neće li se osvetiti takvom narodu?