O, kad bi se ovoga uvek sećala razumna tvar! Tada ne bi smela ne samo grešiti javno i predavati se telesnim izlišnostima, već ni u unutrašnjosti, u pokretima srca, ne bi dopustila ništa što Bogu nije ugodno. Stajala bi ona tada kao vojnik pred carem na bojnom polju, sa svom pažnjom i strogo
...Više
ću prema sebi, kako ne bi ispalo da zna svoju dužnost i kako zbog toga ne bi potpala pod gnev i kaznu carevu. Dužnosti su njene zapovesti Božije, koje određuju način mišljenja koji joj je svojstven, a i to kakva je dužna da bude u svojim osećanjima i raspoloženjima. U svemu tome bila bi ona tada u potpunosti ispravna