1 Sine moj, kad se podjemčiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuđincu,

2 Vezao si se riječima usta svojih, uhvatio si se riječima usta svojih.

3 Zato učini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega.

4 Ne daj sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema.

5 Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptičaru.

6 Idi k mravu, ljenivče, gledaj putove njegove, i omudraj.

7 Nema vođa ni upravitelja ni gospodara;

8 I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piću svoju.

9 Dokle ćeš, ljenivče, ležati? kad ćeš ustati od sna svojega?

10 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,

11 Utom će doći siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan čovjek.

12 Čovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;

13 Namiguje očima, govori nogama, pokazuje prstima;

14 Svaka mu je opačina u srcu, kuje zlo svagda, zameće svađu.

15 Zato će ujedanput doći pogibao njegova, časom će se satrti i neće biti lijeka.

16 Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:

17 Oči ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,

18 Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trče na zlo,

19 Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameće svađu među braćom.

20 Čuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

21 Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuči ih sebi oko grla.

22 Kuda god pođeš, vodiće te; kad zaspiš, čuvaće te; kad se probudiš, razgovaraće te;

23 Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje poučava;

24 Da te čuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuđa.

25 Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeđama svojim.

26 Jer sa žene kurve spada čovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.

27 Hoće li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?

28 Hoće li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?

29 Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neće biti bez krivice ko je se god dotakne.

30 Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, budući gladan;

31 Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.

32 Ali ko učini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako čini;

33 Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati.

34 Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete;

35 Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako ćeš i mnogo darova davati.

Analiza
Pretraga