3 Još reče Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj našljednik.
6 I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu.
7 I reče mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.
8 A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?
10 I on uze sve to, i rasiječe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasiječe ptica.
11 A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše.
12 A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.
14 Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a poslije će oni izaći s velikim blagom.
15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.
16 A oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj.
19 Kenejsku, Kenezejsku i Kedmonejsku,