1 Poslije ovijeh stvari dođe Avramu riječ Gospodnja u utvari govoreći: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.

2 A Avram reče: Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez djece, a na kom će ostati moja kuća to je Elijezer ovaj Damaštanin?

3 Još reče Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj našljednik.

4 A gle, Gospod mu progovori: neće taj biti našljednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti našljednik.

5 Pa ga izvede napolje i reče mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reče mu: tako će biti sjeme tvoje.

6 I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu.

7 I reče mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.

8 A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?

9 I reče mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupče.

10 I on uze sve to, i rasiječe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasiječe ptica.

11 A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše.

12 A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.

13 I Gospod reče Avramu: znaj zacijelo da će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.

14 Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a poslije će oni izaći s velikim blagom.

15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.

16 A oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj.

17 A kad se sunce smiri i kad se smrče, gle, peć se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onijeh dijelova.

18 Taj dan učini Gospod zavjet s Avramom govoreći: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata,

19 Kenejsku, Kenezejsku i Kedmonejsku,

20 I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku,

21 I Amorejsku i Hananejsku i Gergesejsku i Jevusejsku.