1 A Jakov videći da ima žita u Misiru, reče sinovima svojim: šta gledate jedan na drugoga?
3 I desetorica braće Josifove otidoše da kupe žita u Misiru.
4 A Venijamina brata Josifova ne pusti otac s braćom govoreći: da ga ne bi zadesilo kakvo zlo.
8 Josif dakle pozna braću svoju; ali oni njega ne poznaše.
10 A oni mu rekoše: nijesmo, gospodaru; nego sluge tvoje dođoše da kupe hrane.
11 Svi smo sinovi jednoga čovjeka, pošteni ljudi, nigda nijesu sluge tvoje bile uhode.
12 A on im reče: nije istina, nego ste došli da vidite gdje je zemlja slaba.
14 A Josif im reče: kažem ja da ste vi uhode.
17 I zatvori ih u tamnicu na tri dana.
18 A treći dan reče im Josif: ako ste radi životu, ovo učinite, jer se ja Boga bojim:
23 A oni ne znadijahu da ih Josif razumije, jer se s njim razgovarahu preko tumača.
26 I natovarivši žito svoje na magarce svoje otidoše.
29 I došavši k Jakovu ocu svojemu u zemlju Hanansku, pripovjediše mu sve što im se dogodi, govoreći:
30 Oštro govoraše s nama čovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji, i dočeka nas kao uhode.
31 A kad mu rekosmo: mi smo pošteni ljudi, nigda nijesmo bili uhode;