1 Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne.
3 I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega.
4 Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom.
6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače.
7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
9 I oni mu rekoše: gdje je Sara žena tvoja? A on reče: eno je pod šatorom.
11 A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena.
13 Tada reče Gospod Avramu: što se smije Sara govoreći: istina li je da ću roditi kad sam ostarjela?
14 Ima li što teško Gospodu? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.
16 Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati.
17 A Gospod reče: kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti,
18 Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji?
20 I reče Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan.
21 Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam.
22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,
23 I pristupiv Avram reče: hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim?
26 I reče Gospod: ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi.
27 A Avram odgovori i reče: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo.
33 I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.