1 Ali glad bješe vrlo velika u onoj zemlji.
4 Ako ćeš pustiti s nama brata našega, ići ćemo i kupićemo ti hrane.
6 A Izrailj reče: što mi to zlo učiniste i kazaste čovjeku da imate još jednoga brata?
10 Da nijesmo toliko oklijevali, do sada bismo se dva puta vratili.
13 I uzmite brata svojega, pa ustanite i idite opet k onom čovjeku.
17 I učini čovjek kako Josif reče, i uvede ljude u kuću Josifovu.
19 Pa pristupivši k čovjeku koji upravljaše kućom Josifovom, progovoriše mu na vratima kućnim,
20 I rekoše: čuj, gospodaru; došli smo bili i pređe, i kupismo hrane;
22 A druge smo novce donijeli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreće.
25 I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni ondje objedovati.
26 I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje.
27 A on ih zapita kako su, i reče: kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? je li jošte živ?
28 A oni rekoše: dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.