7-13
Uz vrlinu uvek ide i porok. Jedni su se divili, drugi su se rugali. Prvi su uistinu bili pobožni i zbog toga su i živeli tamo (u Jerusalimu), jer im je Zakon dopuštao da se tri puta godišnje pojave u jerusalimskom hramu. Obrati pažnju i na bezumlje drugih: Napili su se slatk
...Više
og vina, kažu, iako nije bilo vreme (kad bi se moglo pretpostaviti nešto slično), budući da je bio praznik Pedesetnice i treći čas. Zloba se, međutim, ni pred čim ne zaustavlja. Najvažnije je sledeće: kada su se neki, delimično od Judejaca, delimično od Rimljana, delimično od pridošlica, a možda delimično i od dželata, jednom rečju, od gotovo svih naroda, začudili i utvrdili da apostoli govore na njihovim jezicima, našlo se i nekoliko onih, koji su im se (apostolima) podsmevali. Da li su ti podrugljivci razumeli kad su apostoli govorili na drugim jezicima, ili nisu? Ako ih oni nisu
razumeli, kako se onda kaže da su apostoli govorili na svim jezicima? Ako su pak razumeli, kako su se odvažili da ih optuže za pijanstvo imajući pred sobom razobličitelje, tj. upravo one ljude koji su slušali i razumeli da apostoli govore na raznim jezicima i da nisu pijani? Neka to razreši neko drugi. Ja, naprotiv, tvrdim da oni, da nisu razumeli, nikad ne bi oklevetali čudo kao da je pijanstvo. Naime, zašto bi se trudili da oklevetaju ono, što nikome ne škodi?
Zbog toga ih Luka i naziva podrugljivcima, odnosno huliteljima i klevetnicima. Oni su, dakle, klevetali jer su razumeli ono, o čemu se govori. Međutim, klevetali su zbog toga, što su bili nezadovoljni onim što se govorilo, budući da su apostoli govorili o veličanstvenim delima Božijim. Na koji su način, razumevši ono o čemu se govori, pripisali to pijanstvu? Usled svog bezumlja i svoje preterane surovosti. Mnogi od onih, koji su nezadovoljni onim što se govori, imaju običaj da govornika smatraju ili za đavoimanog, ili za bezumnika ili da ga optuže za pijanstvo ili pak za nerazume-anje onoga što govori - iako onaj, koji govori, govori razborito, iako ga podrugljivac, optužujući ovog prvog, i sluša i razume. Oni pak, koji su apostole optužili za pijanstvo, ispoljili su još veću drskost jer su, iako su ih slušali na svom jeziku, pretpostavljali da ih drugi ljudi, koji su govorili najrazličitijim narečjima, ne razumeju. Oni sami su razumeli šta se govori, ali su smatrali da ostali, zbog kojih su i klevetali apostole za pijanstvo, ne razumeju čudo. I u ono vreme, kad je Gospod izgonio demone, oni su i razumeli i videli ta čudesna dela, ali su, umesto dužnog proslavljenja, oklevetali Gospoda da ih tobože savršava silom Veelzevulovom.
Osim toga, videvši da je isceljena svaka bolest i stradanje, učinili su ta čudesna dejstva predmetom zavisti, klevete i ubistva. Tako su se i sada, nemajući mogućnost da poreknu čudo i natprirodnost jezika, drznuli da čudo unize do pijanstva.
Međutim, obrati pažnju i na zlonamernost. Pošto je bilo neverovatno da neko bude pijan u tom času, a posebno ljudi koji su iskusili mnoge opasnosti i strahote, sve su pripisali svojstvima vina, govoreći da su se napili vina. Ovde je bezobzirnost uspela samo to da nešto kaže a ne da kaže nešto iole osnovano. Zbog toga je ono što govore i zamagljeno i puno gluposti i bezumlja. Zapazi kako zlobu razobličuje i godišnje doba i doba dana. Odakle "glevkos" u dan Pedesetnice?
Glevkosom se, naime, naziva novo vino. Osim toga, zar njima pijanstvo daje silu da govore na tajnim jezicima - pijanstvo, koje lišava i prirodnog (maternjeg) jezika?! Pogledaj šta ustrojava Bog. Da nisu podozrevali da je to kleveta, Judejci bi odbili da uđu i poslušaju. Gospod je dopustio podsmeh da bi sabrao mnoge (slušaoce)