1 A Fist onda primivši vlast poslije tri dana iziđe iz Ćesarije u Jerusalim.

2 Onda glavari sveštenički i starješine Jevrejske tužiše mu se na Pavla, i moljahu ga,

3 Ištući milosti protiv njega, da ga pošlje u Jerusalim; i naređivahu zasjedu da ga ubiju na putu.

4 A Fist odgovori da se Pavle čuva u Ćesariji, a i on će sam skoro onamo da ide:

5 Koji dakle mogu od vas, reče, neka idu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom čovjeku neka ga tuže.

6 A pošto bi u njih ne više od deset dana, siđe u Ćesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedi da dovedu Pavla.

7 A kad ga dovedoše, stadoše unaokolo Jevreji koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh ne mogahu posvjedočiti,

8 Kad se on odgovaraše: niti zakonu Jevrejskome, ni crkvi, ni ćesaru što sagriješih.

9 Ali Fist, hoteći Jevrejima učiniti na volju, odgovori Pavlu i reče: hoćeš da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za to?

10 A Pavle reče: ja stojim na sudu ćesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš.

11 Ako li sam skrivio, ili učinio što što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li pak ništa nema na meni šta ovi na mene potvoraju, niko me ne može njima predati. Ćesaru idem.

12 Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: ćesaru reče da hoćeš: ćesaru ćeš poći.

13 A pošto prođe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siđoše u Ćesariju da pohode Fista.

14 I budući da ondje mnogo dana ostaše, kaza Fist caru za Pavla govoreći: čovjeka jednoga ostavio je Filiks u tamnici,

15 Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, iziđoše preda me glavari sveštenički i starješine Jevrejske moleći da ga osudim.

16 Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana da se prije pokloni kakav čovjek na smrt dok se optuženi ne suoči s onima koji ga tuže, i ne primi mjesto da odgovara za svoju krivicu.

17 A kad se oni ovdje sastaše, nikakvoga odlaganja ne učinih, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedih da dovedu čovjeka.

18 A oko njega stavši suparnici ni jedne krivice koje ja mišljah ne iznesoše.

19 Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojemu sujevjerju, i o nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavle govoraše da je živ.

20 A ja ne znajući u ovome poslu šta ću činiti, rekoh bi li htio ići u Jerusalim i onamo da mu se sudi za ovo.

21 A kad Pavle reče da ga čuvamo do suda Avgustova, zapovjedih da ga čuvaju dokle ga pošljem k ćesaru.

22 A Agripa reče Fistu: i ja bih rad čuti toga čovjeka. A on reče: sjutra ćeš ga čuti.

23 Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikija dođoše s velikijem ponosom, i uđoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla.

24 I reče Fist: Agripa care! i svi koji ste s nama! Vidite ovoga za kojega mi sve mnoštvo Jevreja dosađivaše i u Jerusalimu i ovdje, vičući da ne valja da on više živi.

25 A ja doznavši da on ništa nije učinio što zaslužuje smrt, a i on sam reče da će da ide k svijetlome ćesaru, namislih da ga pošljem.

26 Za kojega nemam šta upravo pisati gospodaru. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati.

27 Jer mi se čini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti.

Analiza
Pretraga