1 U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno uđoše u zbornicu Jevrejsku, i govorahu tako da vjerova veliko mnoštvo Jevreja i Grka.

2 A Jevreji koji ne vjerovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braću.

3 Ali oni ostaše dosta vremena govoreći slobodno u Gospodu koji svjedočaše riječ blagodati svoje i davaše te se tvorahu znaci i čudesa rukama njihovijem.

4 A mnoštvo gradsko razdijeli se, i jedni bijahu s Jevrejima, a jedni s apostolima.

5 A kad navališe i neznabošci i Jevreji sa svojijem poglavarima da im dosade i kamenjem da ih pobiju,

6 Oni doznavši pobjegoše u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu.

7 I onamo propovijedahu jevanđelje.

8 I jedan čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, i bješe hrom od utrobe matere svoje, i ne bješe nikad hodio.

9 Ovaj slušaše Pavla gdje govori. Pavle pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje da će ozdraviti,

10 Reče velikijem glasom: tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoči, i hođaše.

11 A kad vidje narod šta učini Pavle, podigoše glas svoj govoreći Likaonski: bogovi načiniše se kao ljudi, i siđoše k nama.

12 I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše riječju.

13 A sveštenik Jupitera koji bješe pred gradom njihovijem dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom šćadijaše da prinosi žrtvu.

14 A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razdriješe haljine svoje, i skočiše među narod vičući i govoreći:

15 Ljudi! šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanđelje da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;

16 Koji u prošavšijem naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojijem putovima:

17 I opet ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem.

18 I ovo govoreći jedva ustaviše narod da im ne prinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kući. A dok oni življahu ondje i učahu,

19 Dođoše iz Antiohije i iz Ikonije nekaki Jevreji, i kad se oni prepirahu slobodno, podgovoriše narod da ih odustanu, govoreći da ništa pravo ne govore, nego sve lažu. I podgovorivši narod zasuše Pavla kamenjem i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav.

20 A kad ga opkoliše učenici njegovi, ustade i uđe u grad, i sjutradan iziđe s Varnavom u Dervu.

21 I propovjedivši jevanđelje gradu onome i naučivši mnoge vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju

22 Utvrđujući duše učenika i svjetujući ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja ući u carstvo Božije.

23 I postavivši im starješine po svijem crkvama, i pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu koga vjerovaše.

24 I prošavši Pisidiju dođoše u Pamfiliju.

25 I govorivši riječ Gospodnju u Perzi siđoše u Ataliju.

26 I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje svršiše.

27 A kad dođoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere.

28 I ostaše ondje ne malo vremena s učenicima.