1 A poslije pet dana siđe poglavar sveštenički Ananija sa starješinama i s ritorom nekijem Tertulom, koji iziđoše pred sudiju protiv Pavla.

2 A kad njega dozvaše, poče Tertul tužiti ga govoreći: što živimo pod tobom u velikom miru, i pravice koje se ovome narodu čine tvojijem promišljanjem,

3 U svakom događaju i svuda, čestiti Filikse! primamo sa svakom zahvalnošću.

4 Ali da ti mnogo ne dosađujem, molim te da nas ukratko poslušaš sa svojom krotošću.

5 Jer nađosmo ovoga čovjeka da je kuga, i podiže bunu protiv sviju Jevreja po vasionom svijetu, i da je kolovođa jeresi Nazaretskoj;

6 Koji se usudi i crkvu poganiti; koga mi i uhvatismo, i šćasmo da mu sudimo po zakonu svojemu.

7 Ali dođe Lisija vojvoda, i ote ga iz našijeh ruku na veliku silu, i posla k tebi,

8 Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo.

9 A i Jevreji se složiše govoreći da je ovo tako.

10 A Pavle odgovori kad mu namaže sudija da govori: znajući od mnogo godina da si ti pravedni sudija ovome narodu, slobodno odgovaram za sebe:

11 Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziđoh u Jerusalim da se pomolim Bogu,

12 I niti me u crkvi nađoše da kome govorim, ili bunu da činim u narodu, ni po zbornicama, ni u gradu,

13 Niti oni mogu posvjedočiti šta tebi sad na mene govore.

14 Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi nazivaju jeres, tako služim Bogu otačkome, vjerujući sve što je napisano u zakonu i u prorocima,

15 I imajući nadanje na Boga da će biti vaskrsenije mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi čekaju.

16 A za ovo se i ja trudim da imam čistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima.

17 I poslije mnogo godina dođoh i donesoh milostinju narodu svome i prinose.

18 U tome me nađoše očišćena u crkvi, ni s narodom, ni s vikom.

19 A imaju i Jevreji neki iz Azije kojima je trebalo da dođu preda te, i da se tuže ako imaju što na me.

20 Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kad sam stajao na skupštini,

21 Osim jednoga ovoga glasa kojijem povikah stojeći među njima: za vaskrsenije mrtvijeh dovedoste me danas na sud.

22 A kad Filiks ču ovo, odgodi im znajući vrlo dobro za ovaj put i reče: kad dođe Lisija vojvoda, izvidjeću vašu stvar.

23 A kapetanu zapovjedi da se čuva Pavle, i da mu se oblakša, i nijednome od njegovijeh da se ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu.

24 A poslije nekoliko dana dođe Filiks sa Drusilom ženom svojom, koja bješe Jevrejka, i dozva Pavla da čuje od njega vjeru u Hrista Isusa.

25 A kad Pavle govoraše o pravdi i o čistoti i o sudu koji će biti, uplaši se Filiks i odgovori: idi zasad; a kad uzimam kad, dozvaću te.

26 A uz to se i nadaše da će mu Pavle dati novaca da bi ga pustio; zato ga i često dozivaše i razgovaraše se s njim.

27 A kad se navršiše dvije godine, izmijeni Filiksa Porkije Fist. A Filiks, hoteći Jevrejima učiniti na volju, ostavi Pavla u sužanjstvu.