1 U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muči neke od crkve.

2 I pogubi Jakova brata Jovanova mačem.

3 I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra (a bijahu dani prijesnijeh hljebova),

4 Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga četvorici četvrtnika vojničkijeh da ga čuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.

5 I tako Petra čuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.

6 A kad šćaše Irod da ga izvede, onu noć spavaše Petar među dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu.

7 I gle, anđeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreći: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.

8 A anđeo mu reče: opaši se, i obuj opanke svoje. I učini tako. I reče mu anđeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.

9 I izišavši iđaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anđeo činjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.

10 A kad prođoše prvu stražu i drugu i dođoše k vratima gvozdenijem koja vođahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah otstupi od njega.

11 I kad dođe Petar k sebi reče: sad zaista vidim da Bog posla anđela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega čekanja naroda Jevrejskoga.

12 I razmislivši dođe kući Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.

13 A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da čuje.

14 I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima.

15 A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrđivaše da je tako. A oni govorahu: anđeo je njegov.

16 A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se.

17 A on mahnuvši na njih rukom da ćute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reče: javite ovo Jakovu i braći. I izišavši otide na drugo mjesto.

18 A kad bi dan, bješe ne mala buna među vojnicima, šta to bi od Petra.

19 A kad ga Irod zaiska i ne nađe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Ćesariju onamo življaše.

20 Jer se Irod srđaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva.

21 A u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im;

22 A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne čovječij.

23 Ali ujedanput udari ga anđeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crvi izdahnu.

24 A riječ Božija rastijaše i množaše se.

25 A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.

Analiza
Pretraga