1 A Agripa reče Pavlu: dopušta ti se da govoriš sam za se. Onda Pavle pruživši ruku odgovaraše:

2 Za sreću svoju držim, care Agripa! što se danas pred tobom odgovaram za sve što me potvoraju Jevreji,

3 A najviše što znam da ti poznaješ sve Jevrejske običaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš milostivo.

4 Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo među narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Jevreji.

5 Kako me znadu isprva, ako hoće posvjedočiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski.

6 I sad stojim pred sudom za nadanje obećanja koje Bog obreče ocevima našijem,

7 Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noć služeći nadaju da će doći. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja.

8 Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže?

9 Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla činiti protiv imena Isusa Nazarećanina,

10 Kao što i učinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara svešteničkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud.

11 I po svijem zbornicama mučeći ih često, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeći na njih gonjah ih tja i do tuđijeh gradova.

12 Za koje idući u Damask s vlašću i zapoviješću od glavara svešteničkijeh,

13 U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom.

14 A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praćati se.

15 A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reče: ja sam Isus, kojega ti goniš;

16 Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te učinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što ću ti pokazati,

17 Izbavljajući te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima ću te poslati,

18 Da im otvoriš oči da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje među osvećenima vjerom mojom.

19 Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari;

20 Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja.

21 Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šćahu da me raskinu.

22 Ali dobivši pomoć Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedočim i malom i velikom, ne kazujući ništa osim što proroci kazaše da će biti, i Mojsije:

23 Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima.

24 A kad on ovo odgovaraše, reče Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti.

25 A on reče: ne ludujem, čestiti Fiste, nego riječi istine i razuma kazujem.

26 Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.

27 Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.

28 A Agripa reče Pavlu: još malo pa ćeš me nagovoriti da budem hrišćanin.

29 A Pavle reče: molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh.

30 I kad on ovo reče, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeđahu s njima,

31 I otišavši razgovarahu se među sobom govoreći: ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.

32 A Agripa reče Fistu: ovaj čovjek mogaše biti pušten da ne reče da hoće k ćesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k ćesaru.

Analiza
Pretraga