1 A potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,

2 I nađe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.

3 I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer bijahu ćilimarskog zanata.

4 A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke.

5 I kad siđoše iz Maćedonije Sila i Timotije, navali Duh na Pavla da svjedoči Jevrejima da je Isus Hristos.

6 A kad se oni protivljahu i huljahu, otrese haljine svoje i reče im: krv vaša na vaše glave; ja sam čist, otsad idem u neznabošce.

7 I otišavši odande dođe u kuću nekoga po imenu Justa, koji poštovaše Boga, i kojega kuća bješe kraj zbornice.

8 A Krisp, starješina zbornički, vjerova Gospoda sa svijem domom svojijem; i od Korinćana mnogi koji slušahu vjerovaše i krstiše se.

9 A Gospod reče Pavlu noću u utvari: ne boj se, nego govori, i da ne ućutiš;

10 Jer sam ja s tobom, i niko se neće usuditi da ti što učini; jer ja imam veliki narod u ovome gradu.

11 I on sjedi ondje godinu i šest mjeseci učeći ih riječi Božijoj.

12 A kad bješe Galion namjesnik u Ahaji, napadoše Jevreji jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud

13 Govoreći: ovaj nagovara ljude da poštuju Boga protiv zakona.

14 A kad Pavle šćaše da otvori usta, reče Galion Jevrejima: da je kakva nepravda bila ili zlo djelo, po dužnosti poslušao bih vas, o Jevreji!

15 Ali kad su prepiranja za riječi i za imena i za zakon vaš, gledajte sami; jer ja sudija tome neću da budem.

16 I izagna ih iz sudnice.

17 Onda svi Grci uhvatiše Sostena, starješinu zborničkoga, i biše ga pred sudnicom; i Galion nije za to ništa mario.

18 A Pavle osta još pozadugo, i oprostivši se s braćom otplovi u Siriju i s njime Priskila i Akila, i ostriže glavu u Kenhreji, jer se bješe zavjetovao.

19 I dođe u Efes; i njih ostavi ondje, a on uđe u zbornicu, i prepiraše se s Jevrejima.

20 A kad ga oni moliše da ostane kod njih više vremena, ne htjede,

21 Nego se oprosti s njima govoreći: valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htjedbude, vratiću se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaše u Efesu.

22 I došavši u Ćesariju, iziđe i pozdravi se s crkvom, i siđe u Antiohiju.

23 I provedavši nekoliko vremena iziđe i prođe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrđujući sve učenike.

24 A dođe u Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, čovjek rječit i silan u knjigama.

25 Ovaj bješe upućen na put Gospodnji, i goreći duhom, govoraše i učaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo.

26 I ovaj poče slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga čuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji.

27 A kad on šćaše da prijeđe u Ahaju, poslaše braća naprijed i pisaše učenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaću;

28 Jer zdravo nadvlađivaše Jevreje jednako pred narodom dokazujući iz pisma da je Isus Hristos.