1 A čuše i apostoli i braća koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše riječ Božiju.

2 I kad iziđe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja,

3 Govoreći: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima.

4 A Petar počevši kazivaše im redom govoreći:

5 Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na četiri roglja i spušta se s neba, i dođe do preda me.

6 Pogledavši u nj opazih i vidjeh četvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.

7 A čuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi.

8 A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i nečisto nikad ne uđe u usta moja.

9 A glas mi odgovori drugom s neba govoreći: što je Bog očistio ti ne pogani.

10 A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.

11 I gle, odmah tri čovjeka staše pred kućom u kojoj bijah, poslani iz Ćesarije k meni.

12 A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa. A dođoše sa mnom i ovo šest braće, i uđosmo u kuću čovjekovu.

13 I kaza nam kako vidje anđela u kući svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra,

14 Koji će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.

15 A kad ja počeh govoriti, siđe Duh sveti na njih, kao i na nas u početku.

16 Onda se opomenuh riječi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem.

17 Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?

18 A kad čuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreći: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.

19 A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, prođoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreći riječi do samijem Jevrejima.

20 A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajući jevanđelje o Gospodu Isusu.

21 I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.

22 A dođe riječ o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;

23 Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;

24 Jer bješe čovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.

25 Varnava pak iziđe u Tars da traži Savla; i kad ga nađe, dovede ga u Antiohiju.

26 I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i učiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše učenike hrišćanima.

27 A u te dane siđoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju.

28 I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šćaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija ćesara.

29 A od učenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoć braći koja življahu u Judeji.

30 Koje i učiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.