1 I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.

2 I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuću gdje sjeđahu;

3 I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih.

4 I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.

5 A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom.

6 A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.

7 I divljahu se i čuđahu se govoreći jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?

8 Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?

9 Parćani, i Miđani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,

10 I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,

11 Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore našijem jezicima veličine Božije.

12 I divljahu se svi i ne mogahu se načuditi govoreći jedan drugome: šta će dakle ovo biti?

13 A drugi potsmijevajući se govorahu: nakitili su se vina.

14 A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i čujte riječi moje.

15 Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sahat dana;

16 Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:

17 I biće u pošljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha svojega na svako tijelo, i proreći će sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće utvare i starci vaši sniće snove;

18 Jer ću na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreći će.

19 I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima.

20 Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji.

21 I biće da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.

22 Ljudi Izrailjci! poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate,

23 Ovoga određenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste;

24 Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.

25 Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem;

26 Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadu;

27 Jer nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja.

28 Pokazao si mi putove života: napunićeš me veselja s licem svojijem.

29 Ljudi braćo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana.

30 Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu,

31 Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja.

32 Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo mi svi svjedoci.

33 Desnicom dakle Božijom podiže se, i obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i čujete.

34 Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,

35 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.

36 Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste.

37 A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta ćemo činiti, ljudi braćo?

38 A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha;

39 Jer je za vas obećanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog naš.

40 I drugijem mnogijem riječima svjedočaše, i moljaše ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.

41 Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.

42 I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.

43 I uđe strah u svaku dušu; jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.

44 A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno.

45 I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše.

46 I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca,

47 Hvaleći Boga, i imajući milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu.

Analiza
Pretraga