1 Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani,

2 Sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi,

3 Starajući se držati jedinstvo Duha u svezi mira;

4 Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega.

5 Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje,

6 Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama.

7 A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova.

8 Zato govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima.

9 A što iziđe, šta je, osim da i siđe u najdonja mjesta zemlje?

10 Koji siđe to je onaj koji i iziđe više sviju nebesa da ispuni sve.

11 I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje,

12 Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;

13 Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;

14 Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prijevare;

15 Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos.

16 Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi.

17 Ovo dakle govorim i svjedočim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega,

18 Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh;

19 Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na činjenje svake nečistote i lakomstva.

20 Ali vi tako ne poznaste Hrista;

21 Jer ga čuste i u njemu se naučiste, kao što je istina u Isusu,

22 Da odbacite, po prvome življenju, staroga čovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem;

23 I da se obnovite duhom uma svojega,

24 I obučete u novoga čovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.

25 Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome.

26 Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zađe u gnjevu vašemu.

27 Niti dajite mjesta đavolu.

28 Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, čineći dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome.

29 Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju.

30 I ne ožalošćavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapečaćeni za dan izbavljenja.

31 Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću.

32 A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.