9-10
Gospod ih vežba u strogosti i zato im ne dozvoljava da poseduju išta suvišno, učeći ih da budu bez sujetnih briga. Ne da im čak da ponesu ni štap, jer je sila dobrovoljnog siromaštva u tome, da oni koji ga vide na delu lako poveruju rečima onoga koji ga propoveda. A, ond
...Više
a, da ne bi pitali: „Kako ćemo se prehraniti,“ kaže im da je „poslenik dostojan svoje hrane“, to jest, da će ih hraniti njihovi učenici. Gospod kaže „dostojan svoje hrane“, a ne stomakougađanja, jer učitelji ne smeju da žive u izobilju i uživanjima