1 I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici učenika svojijeh, otide odande dalje da uči i da propovijeda po gradovima njihovijem.

2 A Jovan čuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu učenika svojijeh,

3 I reče mu: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?

4 A Isus odgovarajući reče im: idite i kažite Jovanu što čujete i vidite:

5 Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste se i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanđelje.

6 I blago onome koji se ne sablazni o mene.

7 A kad ovi otidoše, poče Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?

8 Ili šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima.

9 Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka.

10 Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.

11 Zaista vam kažem: nijedan između rođenijeh od žena nije izišao veći od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veći je od njega.

12 A od vremena Jovana krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga.

13 Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana.

14 I ako hoćete vjerovati, on je Ilija što će doći.

15 Koji ima uši da čuje neka čuje.

16 Ali kakav ću kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i viču svojijem drugovima,

17 I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste.

18 Jer Jovan dođe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: đavo je u njemu.

19 Dođe sin čovječij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina.

20 Tada poče Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveća čudesa njegova, pa se nijesu pokajali:

21 Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreći i pepelu pokajali.

22 Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše će biti u dan strašnoga suda nego vama.

23 I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla ćeš propasti: jer da su u Sodomu bila čudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana.

24 Ali vam kažem da će zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi.

25 U to vrijeme odgovori Isus, i reče: hvalim te, oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima.

26 Da, oče, jer je tako bila volja tvoja.

27 Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoće kazati.

28 Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti.

29 Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem.

30 Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.