1 Jer je carstvo nebesko kao čovjek domaćin koji ujutru rano iziđe da najima poslenike u vinograd svoj.

2 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.

3 I izišavši u treći sahat, vidje druge gdje stoje na čaršiji besposleni,

4 I njima reče: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daću vam.

5 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, učini tako.

6 I u jedanaesti sahat izišavši nađe druge gdje stoje besposleni, i reče im: što stojite ovdje vas dan besposleni?

7 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reče im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.

8 A kad bi uveče, reče gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu počevši od pošljednjijeh do prvijeh.

9 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.

10 A kad dođoše prvi, mišljahu da će više primiti: i primiše i oni po groš.

11 I primivši vikahu na gospodara

12 Govoreći: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednači ih s nama koji smo se čitav dan mučili i gorjeli.

13 A on odgovarajući reče jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne činim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?

14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.

15 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

16 Tako će biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

17 I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest učenika na putu, i reče im:

18 Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt;

19 I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće.

20 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajući mu se i moleći ga za nešto.

21 A on joj reče: šta hoćeš? Reče mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.

22 A Isus odgovarajući reče: ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ću ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo.

23 I reče im: čašu dakle moju ispićete, i krstićete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.

24 I kad čuše ostalijeh deset učenika, rasrdiše se na ta dva brata.

25 A Isus dozvavši ih reče: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.

26 Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.

27 I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga.

28 Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.

29 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.

30 I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta, i čuvši da Isus prolazi povikaše govoreći: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

31 A narod prijećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: šta hoćete da vam učinim?

33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše.

34 I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.

Analiza
Pretraga