1 A kad siđe s gore, za njim iđaše naroda mnogo.
2 I gle, čovjek gubav dođe i klanjaše mu se govoreći: Gospode! ako hoćeš, možeš me očistiti.
3 I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: hoću, očisti se. I odmah očisti se od gube.
5 A kad uđe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleći ga
6 I govoreći: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muči se vrlo.
7 A Isus reče mu: ja ću doći i iscijeliću ga.
12 A sinovi carstva izgnaće se u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
13 A kapetanu reče Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.
14 I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.
15 I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.
16 A uveče dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli:
17 Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći: on nemoći naše uze i bolesti ponese.
18 A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi učenicima svojijem da idu na onu stranu.
19 I pristupivši jedan književnik reče mu: učitelju! ja idem za tobom kud god ti pođeš.
22 A Isus reče njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.
23 I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
24 I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; a on spavaše.
25 I prikučivši se učenici njegovi probudiše ga govoreći: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.
27 A ljudi čudiše se govoreći: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
30 A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja.
31 I đavoli moljahu ga govoreći: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja.
33 A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne.
34 I gle, sav grad iziđe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.