1 A kad siđe s gore, za njim iđaše naroda mnogo.

2 I gle, čovjek gubav dođe i klanjaše mu se govoreći: Gospode! ako hoćeš, možeš me očistiti.

3 I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: hoću, očisti se. I odmah očisti se od gube.

4 I reče mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedočanstva njima.

5 A kad uđe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleći ga

6 I govoreći: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muči se vrlo.

7 A Isus reče mu: ja ću doći i iscijeliću ga.

8 I kapetan odgovori i reče: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uđeš; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.

9 Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.

10 A kad ču Isus, udivi se i reče onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.

11 I to vam kažem da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome:

12 A sinovi carstva izgnaće se u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.

13 A kapetanu reče Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.

14 I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.

15 I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.

16 A uveče dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli:

17 Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći: on nemoći naše uze i bolesti ponese.

18 A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi učenicima svojijem da idu na onu stranu.

19 I pristupivši jedan književnik reče mu: učitelju! ja idem za tobom kud god ti pođeš.

20 Reče njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječij nema gdje glave zakloniti.

21 A drugi od učenika njegovijeh reče mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega.

22 A Isus reče njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.

23 I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.

24 I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; a on spavaše.

25 I prikučivši se učenici njegovi probudiše ga govoreći: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.

26 I reče im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.

27 A ljudi čudiše se govoreći: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?

28 A kad dođe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proći putem onijem.

29 I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da mučiš nas?

30 A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja.

31 I đavoli moljahu ga govoreći: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja.

32 I reče im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi.

33 A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne.

34 I gle, sav grad iziđe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.