1 U ono pak doba dođe Jovan krstitelj, i učaše u pustinji Judejskoj.

2 I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.

3 Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove.

4 A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.

5 Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska.

6 I on ih kršćavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.

7 A kad vidje (Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reče im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide?

8 Rodite dakle rod dostojan pokajanja.

9 I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu.

10 Već i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj se baca.

11 Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jači je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.

12 Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem vječnijem.

13 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.

14 A Jovan branjaše mu govoreći: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?

15 A Isus odgovori i reče mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.

16 I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.

17 I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.